Nizinski, mutni vodotoci slabog protoka, rijetko širi odsedam, osam i dublji od metar i pol’ često su dom jatima klenova. Uloviti ih na ovakvim zakrčenim mikrolokacijama prepunih prirodnih prepreka prava je majstorija i odlično iskustvo čak i za iskusne mahere. »Maznuti» 2-3 komada teža od četvrt kilograma za sat, dva ribolova na ovakvim vodotocima rezultat je za čistu peticu.
Kako ga postići? Zbog puno prirodnih prepreka ribolov varalicama nema smisla. Zbog njih, ali i veličine vodotoka, ribolov bolognesom i matchom također je složen, gotovo nemoguć, pogotovo ako niska temperatura ledi njihove uske vodilice. Ribolov gruntom previše je bučan za oprezne klenove. Direktaš je, čini se, ipak najbolji izbor na ovakvim mjestima. Dovoljan je onaj najjeftiniji koji stoji otprilike od 30-70 kuna, ovisno o dužini i proizvođaču. Direktaš od četiri metra dobar je izbor jer njime možemo dobaciti na većinu željenih pozicija, a nije pretežak za držanje kao duži modeli iz najniže klase. Linija od strune 0, 18 mm malo kraća od direktaša (da nam ulovljeni manji primjerci koje ćemo izvlačiti bez pomoći podmetača sjedaju u ruku), predveza 0,16 mm dugačkog dvadesetak centimetara, udice izduženijeg vrata (da možemo narolati gujavice, crijeva peradi …) veličine 10, 12 ili 14, nekoliko zrna olova grupiranih odmah iznad predveza te uočljivog, čvrstog plovka do dva grama kombinacija su s kojom se na obali mogu zakoprcati i klenovi kilaši. Za ribolov nam je još potreban podmetač dugačke drške (najbolje onakav kakav koriste plovkaroši natjecatelji), vadiudac, te nekoliko rezervnih, gotovih sistema složenih na «motalici». Izbor mamaca za ove gurmane šarolik je. U zimi oni vole gujavice, mesne crviće, crijeva peradi …Prve i druge lako ćete nabaviti u ribolovnoj trgovini, a zadnje ako sami ili netko od prijatelja drži i kolje perad.
Klenove je teško primamom privući da zamišljeno mjesto, a zbog njihovog urođenog opreza, lukavosti i sumnjičavosti i uloviti više od jednog ili dva na istoj poziciji. Zato je za ovakav ribolov primama ustvari nepotrebna, a klenove je najbolje tražiti šetnjom od jedne do druge izgledne pozicije. Najbolja su mjesta gdje se u glavni ulijevaju drugi vodotoci ili otpadne vode. Prilaz poziciji mora bit tih i polagan. Gujavicu ili crijeva stavljamo na udicu rolanjem, a crviće u obliku raznobojnog vjenčića od pet, šest komada. Dubinu podesimo tako da je namamčena udica malo iznad dna i da je polagano nosi struja. Ako je klen u blizini griz će uslijediti kroz nekoliko trenutaka. On je silovit i obično cijeli plovak nestaje pod površinom. To je trenutak za potezanje. Ako se radi o manjem primjerku najbolje ga je izvući direktno, a ako je na udici veći obavezan je pothvatač. Ulovljenog klena treba što prije i neprimjetnije izvući na obalu da se ne poplaše ostali koji su u blizini. Nakon što ga oslobodite udice bilo bi fer da ga pustite, ali polagano, a ne kao da bacate komad drveta dresiranom psu. Nakon toga može se nastaviti ribolov na istoj poziciji. Međutim, ako u nekoliko minuta ne uslijedi griz bolje je potražiti sljedeće mjesto. U ovakvom ribolovu obično se love klenovi ispod pola kilograma. Oni veći rijetkost su. »Šetajući klenolov» je uzbudljiv, zanimljiv, jeftin i za njega nam treba tako malo pribora koji možemo ponijeti od kuće u ruci, bez da do destinacije idemo automobilom.
