Visoko i spošteno tijelo, poduža peraja na hrptu i živopisne boje glavne su fizičke osobine sunčanice (lepomis gibbosus) koju nazivaju još i sunčarka. Njezin «psihološki profil» sušta je suprotnost u odnosu na njezinu skromnu veličinu. Ona je baš poput svog «zeme» američkog somića nevjerojatno proždrljiva, napasna, drska i stalno u potrazi za ukusnim zalogajem. Njezina proždrljivost ide dotle da se sunčanica ne libi pojesti ikru drugih riba ili čak i tek izvaljene ribice drugih vrsta. Njezin životni prostor su ribnjaci, bare, sporotekući kanali i potoci sa bujnom vodenom vegetacijom gdje provodi većinu vremena.

Mrijesti se od svibnja pa čak do srpnja odlažući ikru u posebna gnijezda koja sagrade mužjaci čija je glavna zadaća čuvati buduće potomstvo. Ribiči koji će specijalno ići loviti baš sunčanice ustvari ne postoje jer ona je ribica koja se lovi slučajno pri ribolovu drugih malih vrsta poput žutooke ili crvenperke s kojima dijeli životni areal. Moguće ju je loviti na dva načina, plovkom (lakim direktašem) ili podigačem (čerencom).

Za ribolov sunčarke sasvim će odgovarati obični direktaš trometarac s linijom sastavljenom od strune 0,10 mm nešto slabijeg kratkog predveza iznad kojega se stavi nekoliko olovnih sačmica koje će uravnotežiti maleni pluto ili plovak od granuliranog stiropora. Ovakvi plovci veoma su trajni što je bitno zbog terena na kojima ćemo loviti ovu šarenu ribicu. Udica broj 14 ili 16 sasvim će odgovarati. Bitno je da bude čvrsta i da se ne može prstima odvinuti. Linija može biti nešto kraća od dužine pruta da zakvačena ribica «sjeda» u slobodnu ruku. Udicu možemo mamčiti mesnim crvićima, gujavicama, kruhom, muhom….odnosno raznim kombinacijama.

Griz sunčarke je silovit i pri prvom gibanju plovka treba kontrirati. Obavezan pribor je kvalitetan vadiudac ili veoma uska dugačka kliješta jer sunčanica mamac u trenu proguta zajedno sa udicom. Čerencom ćemo je loviti stavljajući ga na sva izgledna mjesta usput stavljajući u njega malo hrane ili običnog zgnječenog kruha. Teško da će u čerencu biti samo sunčanice jer previše je «sitne družbe» koju je nemoguće izbjeći. Poneki ribiči sunčanice koriste kao mamac za štuku tvrdeći da boje sunčanice neodoljivo privlače ovog grabežljivca. Drugi je pak drže kao ukrasnu ribicu u akvarijima. Iskreno priznajem da nikad nisam ulovio sunčanicu veću od pola dlana, a najveće primjerke vidio sam u akvariju Importane centra u Zagrebu.