Tek nekoliko tjedana nakon odsluženja vojnog roka sjetio sam se prošlogodišnjeg ribolova sa Dejanom Vondrakom koji je tada bio moj ribolovni gost u Garešnici, na rječici Garešnici. Naime, Dejan mi je tada obećao «uzvratni susret» u njegovoj Slavoniji, na jezeru Raminac preko puta nekadašnje svjetski poznate ergele konja lipicanera u gradiću Lipiku. Kada sam ga «zvrcnuo» Dejan je bio u velikom poslu pomažući oko organizacije 50. prvenstva Hrvatske u ribolovu i castingu za kadete i kadetkinje koje je održano upravo na jezeru Raminac. Međutim, želeći se pokazati kao dobar domaćin i otkriti mi male tajne ribolova deverike odlučio je da u utorak dopodne skoknemo do jezera gdje će pokušati loviti baš ove ribe kojima je jezero prilično bogato. Još jedan SMS potvrdio je dogovor i već u utorak već oko osam sati Dejan je došao po mene. Nakon nabavke mesnih crvića i «čašice» razgovora sa reprezentativcom Draženom Červenim put pod kotače i pravac Raminac. Poprečnim putem stižemo na Raminac za petnaestak minuta i ostavljamo automobil u neposrednoj blizini jezera. Dejan se dobro «prti» stvarima, a prilično dobar preostali dio tovarim na sebe i slijedim Dejana koji već uzmiče prema jezeru. Mladi ribolovac odlučuje sreću i znanje okušati osamdesetak metara uzvodno kod polja lopoča gdje bi se po njegovom mišljenju trebale zadržavati deverike za teškog ljetnog razdoblja praćenog visokim temperaturama i niskim vodostajem.
Jezero je stvarno lijepo, ima oko 12,5 hektara, nepravilnog je oblika najveće širine oko dvjestotinjak metara, prilično bistre vode, pristupačnih obala i dubine koja u prosjeku ne prelazi tri metra. Dejan se odmah prihvaća posla postavljajući, sastavljajući i podešavajući ribolovni pribor za sljedećih nekoliko, nadamo se, ugodnih sati. Namješta natjecateljski stolac sa potrebnim sitnicama, veliki suncobran, namješta čuvaricu u vodu…Odlučio je loviti 13-metarskom polagaljkom sa osjetljivim sistemom od osnovne strune 0,10 mm, dvadeset centimetarskog predveza debljine 0,08 mm, jednogramskog plovka (izdužena bačvica) i udice veličine 16 izduženog vrata. Da sistem izdrži i nalete krupnijih riba Dejan na top-set polagaljke montira i elastičnu i istezljivu gumu promjera 0,7 mm. Prvu olovnu sačmicu stavlja odmah uz predvez, sljedeće dvije kuglice na deset odnosno dvadeset centimetara od prve i na kraju četiri centimetra od zadnje kuglice grupu olovnih sačmica. U široku plastičnu kantu sa suhom smješanom primamom ugodnog mirisa karamele Dejan dodaje vodu i za nekoliko minuta oblikuje desetak čvrstih kugli veličine grejpa koje plasira tik uz vrh polagaljke postavljene u nosač. Nakon toga baca još tri manje gnjecavije kugle praveći oblak u vodi želeći što prije «zgusnuti» deverike na hranjenu poziciju. Na tanku udicu natiče dva mesna crvića, crvenog i bijelog, za donji debeli dio, i započinje ribolov. Dubina je oko metar. Iako se sunce odbija po površini vode tanka antena plovka odlično je uočljiva. Već nakon minutu, dvije maleni plovak se nakrene i krene udesno. Dejan kontrira i gumica na polagaljki se blago isteže. Nakon nekoliko trenutaka Dejan «zarola» polagaljku iza sebe uzima top set i ubrzo je u dugačkoj čuvarici deverika «dlanašica». Dejan stavlja svježe crviće i plasira mamce na hranjenu poziciju. Nakon nekoliko trenutaka ponavlja se već opisana situacija. Dejan pokušava uloviti veću deveriku pa smanjuje dubinu i pokušava loviti dvadesetak centimetara iznad dna. Prema Dejanovim rječima veće deverike možda su se odigle od dna i tu ih treba pokušati tražiti. Ni nakon nekoliko minuta ništa se ne događa pa Dejan lagano pomiče sistem oko hranjene pozicije. Usput «katapultira» malom praćkom desetak mesnih crvića u blizinu plovka. Napokon nakon još tri, četiri minute plovak polegne i Dejan podiže polagaljku. Gumica se dobrano isteže i riba krene prema obližnjem polju lopoča. Mladi ribolovni majstor koncentrirano i smireno upravlja polagaljkom. Gumica se polako skuplja i Dejan uzima top set i ubrzo u podmetač navodi deveriku od četvrt kilograma. Nakon toga, onako iz ruke, baca kuglicu veličine oraha na hranjenu poziciju i nastavlja sa ribolovom. Deverike odlično grizu i uskoro je desetak riba u čuvarici. Nakon svake dvije ribe Dejan baca mirišljavu primamu ili crviće na lovno mjesto. Mladi majstor odlučuje oprobati sreću i znanje na dnu jezera pa na udicu stavlja snop mesnih crvića i podiže dubinu za dvadesetak centimetara. Tek što je prezentirao mamac plovak naglo nestane pod površinom i uskoro se lijep patuljasti somić pridružio deverikama. Sljedećh nekoliko grizeva Dejan lovi patuljaste somiće koji nemilice nasrću na živahne crviće istovremeno dohranjujući lovnu poziciju. Nakon još nekoliko patuljastih somića Dejan ipak odlučuje preostali dio ribolova posvetiti ribolovu deverika. Zato opet smanjuje dubinu i malo moči primamu koja stvara oblak oko plovka. Međutim tek što crvići dospiju pod jezersku površinu grabe ih uklije koje je privukao mirisni oblak. Nakon sedam, osam uklija mladi majstor pomiče sistem udesno bliže polju lopoča i za tili čas lovi nekoliko lijepih crvenperki. Napokon nakon desetak minuta «pada» lijepa deverika. Pa još jedna…pa još pet. Primame je sve manje, ali ribe grizu odličnim ritmom koji se svako-malo povećava. Uz najviše ulovljenih deverika i nešto manje patuljastih somića, uklija i crvenperki Dejan uspijeva u zadnjih petnaestak minuta uloviti još nekoliko lijepih bodorki. Uskoro se bliži trinaest sati i Dejan odlučuje da je tri sata ribolova sasvim dosta. Pakrački majstor zaključuje da ribolov nije bio loš, ali da bi bio puno bolji da je imao fuja i ver de vasa, rijetkih i skupih mamaca, koje je teže nabaviti. Nakon trosatnog ribolova u čuvarici se našlo oko četiri kilograma ribe što je odličan ishod pogotovo uzimajući u obzir vremenske uvjete i nedostatak fuja i ver de vasa. Dejan sve ribe pušta natrag u jezero Raminac. Nabrzaka pakujemo stvari jer Dejan ima još obaveza. Pa ipak ga samo tri dana dijele od puta na Svjetsko prvenstvo u Finsku. Poželio sam mu sretan put i što bolji plasman, a on meni da ćemo dok se vrati ići u ribolov na rječicu Bijelu, koja je bogata klenom, bodorkom, podustom, potočnom mrenom, a sporadično se pojavljuju i potočne pastrve.
O MLADOM MAJSTORU
Dejan Vondrak živi u Pakracu, gradiću u zapadnoj Slavoniji. Njegov ozbiljniji natjecateljski put počinje 1993. godine kada postaje vođa pakračke natjecateljske ekipe. Do 1995. godine lovi najviše na raznim kupovima, a iste godine izborio je mjesto u juniorskoj reprezentaciji. Isti rezultat ponavlja 1997. godine. Dvije godine kasnije postaje seniorski prvak treće državne lige i stječe izravan nastup u majstoricama za izbor reprezentacije. 2000. godine ekipa ŠRD »Pakrac» ulazi u prvu državnu ligu i otada je Dejan prvoligaški natjecatelj. 2003. bio je sedmi u prvoj državnoj ligi, a sljedeće 2004. petnaesti kada je izborio mjesto u državnoj reprezentaciji koja će Hrvatsku predstavljati ove, 2005. godine, u Finskoj.
