O malim, nizinskim, mutnim, zaraslim kanalima koji blago teku tek za povišenog vodostaja ribolovci imaju uglavnom dva mišljenja. Jedni misle da u njima nema riba, dok su drugi uvjereni da u njima nema riba. Zajedničko im je da takvim razmišljanjem zasigurno neće ni pokušati loviti na ovakvim mjestima, pa čak ni oni koji samo „misle“. Međutim postoji i treća skupina ribolovaca, vrlo mala i samozatajna manjina, koja zna da na ovakvim destinacijama mogu lijepo provesti svoje vrijeme loveći “sitnariju” poput sunčanica, crvenperki, žutooki, patuljastih somića, a ponekad se “zaleti” i pokoji poveći šaran ili amur. Na ovakvim mikrolokacijama dovoljan je direktaš od tri, četiri metra, onaj najjeftiniji je sasvim ok, s nešto lakšim sistemom i plovkom od gram najviše. Mesni crvići, gujavice, kukuruz šećerac, kruh…i kombinacija istih svakako dolazi u obzir. Možda nije loše malo i primamiti starim razmočenim kruhom, kojom šakom šećerca i slično. Kako na ovakvim mjestima dubina rijetko prelazi metar, ribe se za vrijeme ljetnih vrućina nalaze ispod listova lopoča/lokvanja, vrba koje su se nadvile nad vodom, uglavnom u zaklonu, i tu ih treba i tražiti. Najbolje vrijeme je rano ujutro i predvečer jer su ribe tada i najaktivnije, a i nije toliko vruće. Probajte i bistro!