Moram priznati da me tog utorka profesor na «faksu» dobrano nasekirao. Tek sporadična prolaznost na ispitu i njegovo uvjeravanje nas studenata, apsolvenata da nemamo pojma o ispitnoj građi, teško sam prihvaćao. Nažalost, na koncu sam i ja završio u toj drugoj većoj «negativnoj» skupini koja će «opetovati» ispit početkom srpnja. Već drugog jutra odlučio sam jučerašnje «muke» skratiti jednim kratkim špinerskim izletom na meni najdražu i najbližu destinaciju-rječicu Garešnicu.

Tek što je otkucalo pet sati iskačem iz kreveta.U roku «odmah» obavljam jutarnje potrebe i «uskačem» u polo majicu i kratke hlače. Oko pasa zakapčam torbicu sa varalicama, u lijevi đep stavljam fotoaprat, a u suprotni staru Nokiu. Uzimam stari dvodijelni špiner, skačem na «bic» i put rječice. Vrijeme je toplo, poluoblačno, pa već pomišljam da će ribolov biti loš. Nekoliko minuta vožnje i eto me  na dijelu rječice što se «provlači» između Skresova i obližnjih livada. Na površini rječice sitne uklije već se bore za doručak svako-malo kupeći po površini rječice sitne kukce dobro namočenih krilaca. Samo, gdje su grabežljivci? Na tanku strunu privezujem nekad zelenog leptira trojku. Naime, zelenu varalicu «obradio» sam «šmirgl» papirom do metalnog sjaja. Tek malo «zelenila» ostalo je na rubovima varalice.

Prezentiram varalicu desetak metara uzvodno kod stare vrbe što se «šepurila» nad vodom. Lagano okrećem ručicu kotura «diktirajući hod» leptirastoj varalici koja gotovo savršeno «plovi» kroz rječicu. Povlačim je iz plićeg u duboki dio rječice povremeno dižući i spuštajući vrh pruta. Nakon desetak jalovih povlačenja plasiram varalicu petnaestak metara uzvodno tik uz obalu.

Nakon nekoliko okretaja ručice kotura osjetim kratki udarac. Ulovljena riba oštro se bori. Baš pravo «fajterski». Tik pod nogama primjećujem da je varalicu «lapio» grgeč «dlanaš». Još se nisam ni snašao, a «grga» se jačim trzajem oslobodio i nestao u polumutnoj rječici. Ma nema veze, ionako bih ga pustio. Krećem na drugi dio rječice okušati sreću. Polako hodam uzvodno «škicajući» sve «sumnjive» pozicije. Dobrih mjesta ima napretek samo su zarasla u visoke koprive. Nakon desetak minuta hoda stižem na dio rječice gdje rječica dobrano struji iz plićeg u dublji dio lagano «mješajući» istovremeno stvarajući manje virove. Provlačim se kroz relativno prohodan puteljak i «snimam» situaciju. Grane vrba velikim dijelom zaklanjaju površinu rječice. Tek oko metar, metar i pol rječice po sredini je slobodno za ribolov. »Šaljem» varalicu točno tamo gdje voda «miješa». Već nakon tri, četiri povlačenja dobivam ribu. Silovit udarac i lagano izvlačenje strune sa malog kalema odličan su znak. Polako «upravljam» prutom pokušavajući nepoznatu ribu «odgovoriti» od vrbovog šiblja. Nakon minutu, dvije borbe primjećujem prve obrise u polumutnoj vodi. Velika usta, narančaste peraje, široka leđa…klen! Slobodnom rukom vadim fotoaparat i ovjekovječujem lukavog gurmana. Nemam podhvatača pa polako klena privlačim obali. Najzad ga prihvaćam rukom i oslobađam oštre udice. Stvarno je lijep, ima oko 500-600 grama. »Okidam» nekoliko puta i puštam ga u rječicu. Napuštam drago mjesto i zaustavljam se kod drvenog mosta što povezuje naselje Selište i grad Garešnicu. Tek što je leptir pao ispod mosta i «zaplivao» metar, dva uzima ga gladni i pohlepni klen. Iako je krupniji, klen se brzo predaje. Gotovo da je velik kao i prethodni. Slijede dva, tri «klika» pa povratak u rječicu. Pomičem se pedesetak metara uzvodno i nakon dvadesetak povlačenja dobivam još jednog klena, manjeg od njegovih prethodnika, koji se odmah pridružuje većim kolegama. Dosta mi je špinanja za danas. Već je oko pola sedam i vrijeme je da se krene. Međutim na obližnjem potoku Dišnici primjećujem ribice koje u panici pršte u plićini uz obalu. Grgeči su  ih tjerali u «škripac» i onda doručkovali. Ipak odlučujem ostati još barem desetak minuta. Već u prvom zabacu imam osrednjeg grgeča koji se ubrzo oslobađa. Pa još jednog. I taj «magli». Izgleda da je leptir «trica» prevelik zalogaj i za uvijek gladne i napasne grgeče. Još nekoliko jalovih pokušaja i odustajem. Spremam «alat» i polako «pedaliram» put Gajina. Usput svraćam u biffe «13» u centru gradića kod prijatelja, ribolovca Ive da mu uz hladnu Fantu, prepričam zanimljivo ribolovno jutro na Garešnici i Dišnici…