Iako su tek u proljeće 2004. prvi put posjetili Hrvatsku, Talijani iz Milo teama jednostavno su bili oduševljeni susjednom zemljom, običajima, ljudima, a ponajviše prirodnim ljepotama jezera Borovik gdje su proveli uzbudljivi tjedan nadmudrujući se sa krupnim šaranima.
Andrea Baldesci, jedan od najpoznatijih konstrukora šaranskih prutova današnjice. tada se zarekao da će opet sa društvom svratiti do Hrvatske, ali na neku drugu vodu jer je bio uvjeren da krupni ciprinidi ne obitavaju samo u dubinama Borovika. Andrea je napokon uhvatio vremena i sa uskim krugom prijatelja, koje naziva Milo team, odlučio nakon godinu i pol’, ove jeseni, opet posjetiti, kako on s osmijehom kaže, «Croatiu». Baš kao i prvi put domaćini su bili Tomislav Duković-Tom zastupnik talijanskog branda Milo za Hrvatsku, i Davor Lončarević-Lonac, šaranaš iz Banove Jaruge. Na njegov prijedlog, Andrea i društvo iz Pise, odlučili su loviti na Ilovskom popločenom jezeru koje, prema Davorovom dvadesetogodišnjem iskustvu, treba obilovati krupnim šaranima i amurima. 2. listopada Andrea, Stefano te braća Alberto i Claudio velikim terencom, koji je vukao prikolicu sa priborom, stigli su na Ilovsko jezero i stacionirali se na strani jezera uz autocestu. Tjedan dana, što su uspjeli ukrasti od životnih obaveza, odlučili su potrošiti na ribolov velikih šarana i amura modernim priborom i primamom. Pomno napravljene boile trebale su minimalizirati grizove sitnih šarana i amura tzv. «mutavaca» kako ih od milja naziva Davor i jake prutove pod naletom velikih riba pretvoriti u žilave «kifle» koje će izdržati nalete velikih i borbenih riba. Zagriženi šaranaši, iako umorni od puta, još su istog dana odredili lovne pozicije i postavili šatore u neposrednu blizinu vode da budu spremni «na gotovs» svo vrijeme boravka na jezeru. Za bazu su odredili platnenu nadstrešnicu koji su postavili otprilike na jednakoj udaljenosti od svih šatora. Ovdje su svakodnevno odlučili jesti, raspravljati o taktici ribolova i na laptopu (čak su ponijeli i agregat na benzin) svakodnevno provjeravati elektronsku poštu.
Još istog dana, kasno navečer, čamčićem na elektropogon, poslana je prva «pošiljka» boila opreznim ribama. Čamčićima su odlučili slati i sisteme jer zašto se mučiti i nabacivati se oko 150 metara od obale. 12 očiju motrilo je 6 rod podova i 18 šaranskih prutova s koturima velikih kalema. Čekala se samo akcija. Iako sam primio nekoliko SMS poruka da se i sam pridružim ribolovcima druge obaveze su to jednostavno spriječile. Ipak Lonac i Tom su obećali da će mi slati poruke koliko su i kakve ribe sa Talijanima ulovili tijekom dana. Drugo jutro na staroj Nokii našao sam kratku poruku od Lonca : 9,5, 10,5, i 19,5 kg, sve golaći…
Iako sam s vremenom bio na «vi» odlučio sam s prijateljom Venom skoknuti do jezera i uvjeriti se u ovaj odličan uspjeh prve ribolovne noći. Već oko 9 ujutro Veno i ja «furili» smo prema jezeru. Skrećemo lijevo nedaleko nadvožnjaka i blatnjavim puteljkom stižemo do jezera. Upoznajemo se sa Talijanima i gladnim pogledima tražimo kapitalce. Društvo se zadovoljno smješka dok Lonac polako izvlači velike carp sakove sa velikim ribama koje postaju uznemirene. Pažljivo ih stavlja na šaranske ležaljke i tek sada vidim kako su to velike i lijepe ribe. Jednostavno zadivljujuće. Primjećujem u carp sakovima usitnjene školjke koje su vjerojatno izbacili šarani za boravka u njima. Dečki mi poziraju sa kapitalcima, svako-malo spuštajući ribe na ležaljke zbog njihove mase. Istovremeno fotografiram sa četiri fotića, Lončevim, Tomovim, Andreinim i mojim jer svi žele fotke za uspomenu. Ribe uskoro plivaju jezerom, a Veno i ja, uz veliko neodobravanje, napuštamo veselo društvo uz obećanje da ćemo svratiti za nekoliko dana. Dečke samo zamoljavam da fotografiraju sve ulove do našeg novog posjeta.
U utorak je team ulovio amure od 7 i 8 kg te šarana golaća od 8,5 kg. Sljedećeg dana niski uspjeha pridružio se okrugli golać od 15 kilograma te pri izvlačenju sistema slučajno zakvačen tolstolobik od 16 kg. Oko 22 sata izgubili su velikog šarana, prema procjeni teama, većeg od čarobnih 20 kg. Četvrtak je bio dan krupnih klenova. Na boile su ulovljena 4 klena između 0,80 i 1,2 kg. Fotografirao sam se s jednim koji mi je nakon toga vješto iskliznuo iz ruku i otplivao u slobodu. Svejedno bi ga dečki pustili, ali nevjerojatna je ta klenova lukavost. Istog dana, nešto prije podneva, na obali se našao još jedan golać od 15 kg, a slijedećeg dana, u petak rano ujutro, signalizator je na noge dignuo još snenu ekipu, ali isplatilo se, jer su ulovili borbenog ljuskaša, velikih krupnih ljuski, teškog 12 kilograma.
Tog jutra opet sam s Venom stigao na jezero. Veno je oduševljen uspjehom ekipe i sam odlučio loviti, međutim osim nekoliko deverika kilašica i desetak patuljastih somića ništa krupno se nije pomamilo za njegovim mamcima. Nakon još jednog foto-sesiona sa ribama, koje su potom puštene, društvo je ogladnjelo i valjalo je nešto prezalogajiti. Malo ih je «uzdrmao» ukusan, ali ljut grah koji im je dva dana prije skuhao pridruženi član ekipe Veka, pa su htjeli neko «light» jelo. Tom je za tili čas nabavio kobasice roštiljke, a Lonac je već gulio i šiljio nekoliko vrbinih grančica na koje je potom čitavom dužinom navlačio tanke, dugačke «base». Na ugljeni žar položio je tako pripremljene kobasice, dok su Talijani zbunjeni gledali što se događa. Tek kada su probali pečenu deliciju bili su oduševljeni, jer tako nešto, ovi urbani dečki, nisu vidjeli ni kušali. A kad se to sve «upakiralo» sa domaćom šljivom kao aperitivom, kukuruznim kruhom i litrenim Ožujskim pivom zadovoljstvu dečki nije bilo kraja.
Pomalo su i okolni znatiželjni ribiči počeli obilaziti ekipu koja lovi i pušta velike ribe, koristi čamčiće za razvoženje primame i sistema, ekipu u kojoj nema trvenja i napetosti, ekipu koja se došla ponajprije odmoriti i opustiti, steći nova iskustva i prijatelje…Petak je i već se osjećala laka napetost zbog predstojećeg puta sljedećeg dana. Nakon jela i kratke pauze Andrea sa svih fotića prenosi na laptop fotografije koje mi «prži» na dva CD-a. Razmjenjujemo adrese i rukujemo se…
“Iskreno priznajem da mi je ovih nekoliko dana u Hrvatskoj brzo prošlo. Bilo je zabavno i opuštajuće. Ulovili smo nekoliko krupnih riba, fotografirali se, družili…Moje društvo i ja planiramo opet posjetiti Hrvatsku. Nadam se, da kad dođemo na godinu, da će predsjednik društva dopustiti da istražimo dno jezera kako bi lakše našli pozicije gdje se zadržava krupna riba. Volio bih posjedovati i vašu ribolovnicu samo ne znam zadovoljavam li uvjete za takvo što. Nemojte mi zaboraviti poslati primjerak novina u kojima će izaći članak o nama” – kazao je kroz smijeh Andrea.
Istog dana predvečer dečki su ulovili još jednog šarana golaća od 10 kilograma. Drugi dan ekipu su put Italije ispratili domaćini, Tom i Lonac.