Trenutno pregledavate Bijela kod mlina obitelji Bedi 2007. godine

Bijela kod mlina obitelji Bedi 2007. godine

Dio rječice Bijele iznad šlajza u Gornjim Sređanima, kojim se regulira dotok vode do mlina obitelji Bedi, ribolovna je destinacija poznata tek malom krugu ribiča, uglavnom domaćih. Rječica je iznad šlajza duboka oko tri, četiri i široka oko osam metara, izuzev dijelova nekoliko stotina metara uzvodno gdje širina varira od dvanaest fo petnaest metara. Bijela je ovdje bistra, hladna, čista, prozirno zelene boje, sporijeg toka (zbog šlajza) sa podosta prirodnih prepreka, najčešće potopljenog granja, ali i panjeva. Obale rječice djelomično su obrasle vrbama. Prilaz desnoj strani Bijele u blizini šlajza otežan je zbog močvarnog terena koji skriva bujna obalna vegetacija. Zato je do rijetkih ribolovnih pozicija s te strane najlakše doći utabanim puteljkom koji se nalazi tik uz korito i počinje odmah nakon što se preko tankih, klimavih dasaka pređe derutni šlajz. S lijeve strane korita ribolov je gotovo nemoguć zbog velikih vrba, izuzev sporadičnih čistina gdje ih nema, te kanala koji vodi od šlajza prema mlinu obitelji Bedi. On je do mlina dugačak 100-tinjak, širok oko 5 metara te dubok gotovo kao i Bijela. Ribolov je moguć i ispred mlina gdje je tok rječice izdubio bazenčić širok desetak i dubok oko metar. Dalje je tok plitak i brz te se nakon par stotina metara vraća u Bijelu. Nešto veći bazenčić, s «dubinom do koljena», nalazi se i ispod šlajza. U njemu se također može loviti. Ribolov je najbolji u kasnu jesen i zimu kada je voda blago zamućena, brže teče i polagano raste.

RIBLJE VRSTE

Na ovom dijelu Bijele živi podosta ribljih vrsta. Ima klena (Leuciuscus cephalus), dvoprugastih uklija (Alburnoides bipunctatus), uklija (Alburnus alburnus), bodorki (Rutilus rutilus), krkuša (Gobio gobio obtusirostris), podusta (Chrondrostoma nasus), potočne pastrve (Salmo trutta m.fario) i potočne mrene (Barbus meridionalis petenyi) koja je inače rijetka, ugrožena riba i nalazi se na popisu zaštićenih vrsta. U rječici ima i rakova (potočnih ili rječnih?) kojih zasigurno ne bi bilo da je voda onečišćena.

TEHNIKA, MAMCI, PRIMAMA, NAJČEŠĆI ULOVI

Na Bijeloj se najviše lovi plovkom, obično direktašima od pet, šest metara. Domaći ribolovci love još i prutovima s koturom, također plovkom, ali protočnim zbog velike dubine. Tu i tamo lovi se matchom i polagaljkom. Upotrebljavaju se strune od 0, 12 do otprilike 0, 25 mm, plovci do otprilike 3 grama i najčešće udice veličine 10, 12, 14, 16 i 18. Od mamaca najbolje prolazi kukuruz šećerac, gujavice, ali i mesni crvići. Ribolovci koji ovdje dođu u jednodnevni ribolov obično primamljuju kupovnim smjesama, a domaći, koji su ovdje svakodnevno, kukuruzom šećercom s kojim postižu odlične uspjehe u ribolovu krupnih klenova težih od kilograma.

Ponekad ih ribolovci ulove i malim metalnim varalicama, obično leptirima 0 i 1. Međutim ovdje se u većini slučajeva love puno manji primjerci, od 100 – 200 grama. Kad se lovi nježnim priborom obično se ulovi najviše dvoprugastih uklija (pliska, kolašica) koje rado uzimaju sitne mesne crviće (pinkije) i tanke crvene gujavice. Isti «menu» omiljen je i rođakama uklijama, bodorkama, te krkušama koje se ipak rjeđe love. Na iste mamce «nasjedaju» i podusti, također rijetko, ali veći i brojni primjerci, vjerojatno zato jer su jatne ribe. Prije tri godine u zimsko vrijeme odlično su grizli u kanalu uz mlin i to krupniji, od 500-850 grama. Potočne pastrve koje se u gornjem, izvorskom dijelu Bijele prirodno mrijeste ovdje se love slučajno pri ribolovu spomenutih vrsta, obično na gujavicu ili malu varalicu. Uglavnom su to sitniji primjerci koje rijetko prelaze četvrt kilograma. Također se love i sitne potočne mrene na gujavice i mesne crviće. Ovdje ribolovaca gotovo da i nema. Zna se dogoditi da na kilometar toka ima tek dva, tri ribolovca. Baš zato je žalosno što se uz vodu često mogu vidjeti odbačene najlonske vrećice, limenke od kukuruza, kutije od cigareta…

VIŠE O BIJELOJ

Bijela je poveći potok ( rječica ) čiji je izvor na planini Papuk. Tok joj je dugačak oko 50 kilometara sa slivom od 325 km kvadratnih. Kod sela Janja Lipa, nedaleko Banove Jaruge, ulijeva se u rijeku Pakru. Bijela je rječica velikog protoka. Najveći protok, 80 kubičnih centimetara u sekundi, izmjeren je na dijelu toka kod sela Sirač. Korito je najvećim dijelom plitko, prokopano i «ukroćeno». Glavne pritoke su joj potoci Stančevac, Sloboština, Jovač, Dubnica, Brekinska, Dabrovina Rijeka Mala, Orlovac, Kravarina…. Osim u Gornjim Sređanima još uvijek su u pogonu mlinovi u Siraču i Brezinama.

KAKO DOĆI DO RJEČICE BIJELE?

Do rječice Bijele u Gornjim Sređanima najlakše ćete doći preko sela Donja Obrijež. Nakon što uđete u selo (ako dolazite iz pravca Pakraca) nakon 500-tinjak metara vožnje skrenite  desno na prvi poljski put. Nakon nekoliko minuta vožnje stići ćete se mlina gdje možete ostaviti automobil. Od mlina slijedite kanal uzvodno i stići ćete do šlajza i rječice. Iz pravca Daruvara najlakše ćete stići cestom Doljani–Kip – Gornji Sređani ili nešto dužom rutom Doljani–Miljanovac–Badljevina-Gornji Sređani.

Odgovori