Rijetki su sretnici koji u ribolovu provedu gotovo cijeli život i s jednakim žarom idu na vodu kao prvog dana . Jedan od njih je i 77- godišnji Bogumil Rohan iz Pakraca koji svaki slobodni trenutak posvećuje omiljenom hobiju. Ta ljubav traje još od 1949. godine kada je Bogumil kupio prvu ribičku dozvolu pa do danas kada ribolovom još uvijek ispunjava dušu i krati duge umirovljeničke dane. Iako je od tada prošlo gotovo 60 godina Bogumil je, izuzev nakratko kada je bio član pakračkog ŠRD „Papuka“, do danas vjeran ŠRD „Pakracu“.
– Onda nas je bilo više od 300 članova, a danas jedva 80! U ribolov smo išli biciklima, pješice ili kamionom, pogotovo kada smo išli na udaljenije destinacije poput Save, Ilove ili Pakre. Lovili smo na bambusove ili drvene štapove, plovke od guščjeg pera i olova koja smo sami lijevali. Udice su tada bile velike, nezamislivo velike u odnosu na današnje. Njih smo kao i najlon, kojeg se tada moglo kupiti najviše pet metara u komadu, nabavljali kod blagajnika društva koji se brinuo da nam ništa ne nedostaje. Nije nam bilo isplativo ići u Zagreb ili „cukati za rukav“ rodbinu iz inozemstva da nam donese ribički pribor koji je za naše prilike tada bio preskup. Na prste su se mogli nabrojati ribolovci koji su imali štap sa rolom. Ribe je nekad bilo puno, primama uopće nije bilo potrebna. Lovilo se najviše deset metara od obale, a poribljavalo drvenim košarama- prisjeća se sjetno Rohan!
Danas je upravo obratno jer pribora ima ko’ u priči, a riba kao nekad baš i ne. Bogumil, inače tesar po struci, i sam je izrađivao štapove od jasena sve do 1972. godine kada je kupio dvije DAM-ove „kvikerice“ 330 u kompletu s Germininim fiberglas štapovima. Njih je poslije zamijenio teleskopima od 2,6 m. Za vrijeme rata iz obiteljske kuće četnici su mu ukrali sav ribički pribor koji je do tada godinama skupljao. Sva sreća da su „kvikerice“ sa teleskopima bile u automobilu gdje ih nitko nije primijetio. Inače Bogumil je prije 30-ak godina redovito vodio dnevnik ulova i vremenskih prilika na vodi. Iako je ulovio puno velikih riba, najomiljeniji mu je amur jer je, kako kaže jedan od najstarijih aktivnih pakračkih ribolovaca, pravi „fajter“. Lovi ih i primaljuje kukuruzom na grunt, a plovak koristi samo u ribolovu štuke živim kederima. Rohan, koji slobodno vrijeme uglavnom provodi u baraci koju je sam napravio na lipičkom jezeru Raminac, mladim ribolovcima poručuje da budu složni, idu na radne akcije, brinu se za vode, puštaju ribe i poštuju pravila ponašanja na vodi.
