Narav lukavog i opreznog gurmana koji se može loviti umjetnim i prirodnim mamcima cijele godine priskrbili su klenu gotovo kultni status među športskim ribolovcima. Čak i u ovo zimsko vrijeme klen se može uspješno loviti prirodnim mamcima poput tankih crvenih gujavica, mesnih crvića ili pahulje kruha. Ribolov prirodnim mamcima posebno je zanimljiv na bistrim potocima na kojima klenove lako uočite, ali i oni vas, pa se ribolov, ako nemate dovoljno iskustva sa ovim lukavcima, obično pretvara u «nemoguću misiju».
Naime, klenove je na ovakvim mikro lokacijama najlakše uloviti dužim direktašima, čiji vrh zbog osjetljivog sistema kojim se lovi, mora biti tanak i mekan. Sistem se sastoji od osnovne strune koja nije deblja od 0,10 mm, plovka čija nosivnost ne prelazi pola grama, kratkog predveza koji se pravi od strune nešto tanje od osnovne, udice veličine od 16-20, te nekoliko zrnaca olova grupiranih odmah iznad predveza. Nakon što primijetimo klenove mamac prezentiramo tek koji metar uzvodno od jata i pustimo plovak da polako nosi namamčenu udicu koja se nalazi tik iznad dna. Treba paziti da se klenove ne uznemiri suvišnim kretnjama ili sjenom na površini potoka. Kada mamac «doplovi» do jata ono će ga sumnjičavo gledati ili će oprezno krenuti pojesti ponuđeno što se očituje u potapanju osjetljivog plovka. To je trenutak za potezanje. Nakon ulovljenog klena potrebno se premjestiti dalje jer će oni postati još oprezniji.
Uspjeh u klenolovu može se poboljšati zamućivanjem vode uzvodno od mjesta ribolova i dodatnim malim, čestim primaljivanjem mamcima kojima lovimo. Uz klenove na spomenute mamce rado se «zalete» i druge riblje vrste poput krkuša ili dvoprugastih uklija. Po ribolovu klenova posebno su poznati ribolovci ŠRD «Toplice» iz Daruvara koji svake godine organiziraju Novogodišnji kup u lovu ove ribe.
Još malo o klenu
Klen (Leuciuscus cephalus) je riba koja živi u rijekama, potocima, kanalima, šodericama, ribnjacima, jezerima…odnosno i u stajaćim i tekućim vodama. Veoma je izdržljiv pa može živjeti u i zagađenoj vodi poput primjerice rijeke Save kod Zagreba gdje su športskim priborom ulovljeni neki od najvećih klenova u Hrvatskoj, teži od tri kilograma. Mrijesti se u proljeće, u svibnju, kada ženka odlaže ikru po kamenju. Klen je nevjerojatan jelac pa će osim spomenutih mamaca rado pojesti pileća crijeva, velikog zelenog skakavca i žabu, hrušta, trešnju, višnju, dud…
Više o dvoprugastoj ukliji
Dvoprugasta uklija (Alburnoides bipunctatus) inače rođakinja obične uklije, zelenike, kedera (Alburnus alburnus) ime je dobila po crti od dva reda sitnih točaka što se protežu duž bočne linije. Živi u potocima, rječicama, ribnjacima, mrtvicama odnosno u tekućim vodama i stajaćicama. Rado jede kruh, kukce, mesne crviće, tanke crvene gujavice…Naraste do petnaest iako lovni primjerci rijetko premašuju desetak centimetara. Mrijesti se kao i krkuša u kasno proljeće odlažući ikru po kamenju. Dvoprugasta uklija je jatna riba i većinu godine se zadržava pri površini vode. Zovu je još i pliska i kolašica.
Više o krkuši
Krkuša (Gobio gobio obtusirostris) živi u čistim potocima i rječicama pješčanog ili šljunkovitog dna. Mrijesti se u kasno proljeće, u svibnju i lipnju. Najveći primjerci dosegnu oko osamdeset grama, ali se obično love puno manje krkuše teške prosječno dvadesetak grama. Na njezinom meniju su crvići, račići, larve, kruh, gujavice…Koristi se i kao mamac za ribolov grabežljivaca, primjerice grgeča i smuđa. Zovu je još i grundl, govedarka i govedarica.
