Kada su prije 7-8 godina ukrasni koi šarani ubačeni u ribnjak Skresovi u Garešnici malo tko bi rekao da će kroz koju godinu stasati u velike borbene ljepotane koji će nabrzaka osvojiti srca ribolovaca i posjetitelja popularne garešničke stajaćice. Prije se očekivalo da tih nekoliko primjeraka tada lakših od kilograma neće uopće opstati u vodi poznatoj po krupnim štukama, somovima te brojnom smuđu. Upravo suprotno, koii su preživjeli i odlično se prilagodili životu koji je ustvari poput onog „običnih“ ribnjačkih šarana. Šareni ciprinidi s dominirajućom narančastom bojom otada su relativno čest ulov onih ribolovaca koji imaju pozicije redovito primamljivane u očekivanju krupnih amura i „običnih“ šarana. Ulovljeni koii se naravno vraćaju natrag, a najveća nagrada je fotografija za uspomenu sa atraktivnom ribom. Naravno da su neki primjerci ulovljeni po nekoliko puta.
Ribolovci, uglavnom domaći, već ih prepoznaju po obilježjima tipičnim za pojedine primjerke. To prepoznavanje na osnovu oblika, šara ili možda kakvog neobičnog oblika peraje i slično, je važno jer koi kojeg ulove na početku i na kraju godine može imati i kilogram više pa ga je bez nekih obilježja gotovo nemoguće prepoznati.
Prvog većeg ulovio je 22. lipnja 2004. Boris Kangler iz Garešnice, naravno čekajući na kukuruz „običnog“ šarana ili amura. Japanca je ulovio na početnom dijelu stajaćice uz šumu, dvadesetak metara od obale. U pomoć Borisu došao je Goran Kelava koji je ribu podmetačem prenio na obalu. Šarko je imao 5,7 kilograma.
Godinu i nešto kasnije, točnije 20. rujna 2005., Matija Plavšić, iskusni ribolovac, također iz Garešnice je, naravno kao i Boris slučajno, u očekivanju „običnog“ šarana ili amura ulovio koia od čak 8,5 kilograma. Koi je također ulovljen u početnom, dubljem dijelu stajaćice, ali sa suprotne strane. Mamac je bio običan kukuruz.
2007. godine Velimir Beke poznati domaći šaranolovac ulovio je na Skresovima, na njegovom gornjem dijelu, koia od nevjerojatnih 10 kilograma i 86 centimetara. Ovu prekrasnu, krupnu ribu, ulovio je na boilu na hranjenom mjestu.
28. lipnja ove godine, njegov kolega Željko Rijetković iz Kajgane, također poznati šaranolovac u garešničkom kraju, ulovio je na Skresovima lijepog koia teškog 6 kilograma i dugačkog 70 centimetara.
I ovaj je ulovljen na boilu, na hranjenom mjestu, na srednjem dijelu stajaćice u blizini nekadašnjih mrijestilišta. I Bekeov i Rijetkovićev ulov ostvaren je kao i prva dva, slučajno, u očekivanju „običnog“ šarana ili amura.
Zanimljivo je da su prva trojica ribolovaca svojim ulovima konkurirala u našem Veleulovu, a još je zanimljivije da je Zlatnu udicu osvojio tek Matija Plavšić sa koiem od 8, 5 kilograma, koji je čak kilogram i pol bio manji od Bekeovog, ali te godine najveći i mislim jedini prijavljen u Veleulovu.
Netom nakon puštanja koia u Skresove oko 2000. godine lovljeni su i mali primjerci, oko kilograma. Ne bi bilo ništa neuobičajeno da se pokoji primjerak ulovi i u upusnom kanalu koji Skresove opskrbljuje vodom. Naime za vrijeme visokog vodostaja „obični“ šarani i ostala riba preskaču nisku branu napravljenu od betona i rešetkastoga dijela i završe u kanalu iz kojeg, kada se voda povuče, ne mogu natrag u stajaćicu. Možda među tim „izbjeglicama“ ima i koia koji bi u plitkom, muljevitom kanalu bogatom prirodnom hranom, mogli brzo i premašiti čarobnu granicu od deset kilograma, trenutni rekord Skresova.
