Iako ga love mnoštvom umjetnih i prirodnih mamaca rijetki su ribolovci koji klena na potocima i rječicama love krumpirovom zlaticom. Ona je učinkovit, besplatan i lako dostupan prirodni mamac kojeg samo treba pokupiti u obližnjem polju krumpira. Teško se skida sa udice pa je na jednu moguće uloviti nekoliko riba. Za uspjeh u ribolovu nije važno da zlatica bude živa. Ovakav ribolov idealan je za rječice i potoke do 1,5 metara dubine.
Pribor
Za ribolov klena krumpirovom zlaticom najbolje je upotrijebiti bolognes štap dugačak najmanje pet metara, a dobro će poslužiti i match od najmanje 4,2 metra. Štap treba biti finiji, izbačaja do 15-ak grama. Iako se u kompletu sa ovakvim štapovima koriste role bržeg prijenosa u ovom ribolovu to nije nužno. Bitno je da rola veličine 20 ili 30 bude što lakša jer cijelo vrijeme ribolova štap se drži u ruci. Struna ne treba biti deblja od 0,16 mm, a predvez dužine pedesetak centimetara od 0,12 mm. Plovak u obliku izdužene bačvice i uočljive osjetljive antene treba biti u rasponu od 1-1,5 gram. Udica treba biti jača, veličine od 18-12. U našem slučaju sistem se sastojao od osnovne strune 0,16 mm, udice veličine 12, predveza 0,12 mm dužine 50 cm koji je sa glavnom strunom povezan minijaturnom vrtilicom iznad koje je zrnce olova, a 30-ak cm višlje grupa olovaca. Plovak je bio jednogramski, oblika izdužene bačvice, opterećen da se iznad površine vidi samo osjetljiva narančasta antena.
Akcija
Kada odredimo lovnu poziciju uzmemo krumpirovu zlaticu i odstranimo joj gornja, tvrda krila ispod kojih su mekana crvena krilca. Zlaticu zatim nataknemo na udicu od glave prema kraju tijela. Razumljivo je da prilaz vodi mora biti što neprimjetniji jer klen je izvanredno oprezan, pogotovo na ovakvim uskim i plitkim vodama. Nakon toga odredimo dubinu te prezentiramo mamac na zamišljenu poziciju pazeći pritom da se na vodi ne vidi sjena nas i pribora. Preklopnik strune ostavimo otvoren da sistem sa zlaticom malo iznad dna slobodno putuje nošen vodom. Najizglednija mjesta za griz su prelazi iz brzog u mirni tok, teško pristupačna zakrčena mjesta, uvalice…Na ovakvim dijelovima prstom treba prištopati strunu i sistem sa mamcem će tada lelujati gotovo do površine. Sve treba djelovati što prirodnije da klen, inače vrlo lukava riba, ne shvati varku. Njega na napad vjerojatno stimulira i crvena boja krilaca koja se u vodi rašire pa plijen izgleda još veći što je još vjerojatno također još jedan od razloga napada. Griz je oštar i plovak obično nestaje pod površinom ili promijeni pravac kretanja. To je trenutak za kontru koja treba biti jača. Lažne grizeve, kada sistem zapne za dno ili podvodne prirodne prepreke, lako je razlikovati od pravih, jer plovak tada tone veoma lagano. Manje klenove obično vadimo „na prsa“, a veće uz pomoć podmetača dugačke drške kakav koriste plovkaroši. Na jednoj poziciji rijetko se ulovi više od dva, tri primjerka. Nakon toga mijenjamo mjesto u potrazi za novim i cijeli postupak ponavljamo ispočetka. U ovakvom ribolovu prihrana nije potrebna pa ćemo ušparati kunu više. Prednost je i stalno kretanje i upoznavanje vodotoka. Na isti način mogu se loviti krupniji primjerci, ali se umjesto zlatice koristi repić ribice.
